Ovaj stolac je star već jedno jako dugo vrijeme...prvo je bio bakin...pa je onda pripadao mojoj sestri (gdje ga je njen pas pojeo onoliko koliko je mislio i stavio što je htio ostaviti)...i kako je sestra otišla, stolac je ostao, međutim, kako je meni sve to tako nekako žao ostaviti i imam potrebu obnoviti...tako sam i odlučila da niti ovaj stolac neće propasti...pošmirglala sam ga, dok je tata izrezao pojedene rubove...motiv nisam morala dugo odabirati, jer su mačke i cvijeće ono što je kod mene neizbježno kad su određeni motivi u pitanju...kod mene je problem ili sreća, u glavi da kada nešto vidim na prvu, odmah imam ''finalni'' proizvod u glavi...a onda tek radim korake kako ću do toga doći...i za to vjerojatno imaju dijagnozu ''oni što znadu'', ali meni je to zapravo super...kad god bojim, to radim s akrilnim bojama i onda zaštitim prozirnim lakom u spreju koji nema sjaj...naravno, prije svakog bojenja, prvo olovkom iscrtam motiv i onda do samog kr