rise.and.live

  Ovo ljeto sam si, moram priznati, baš dala truda oko nekih stvari...i sve ono što sam (kao) odgađala neko vrijeme, napokon napravila...jedna od odgoda su bili i stolići koje koristimo  boravku...trenutno se ne mogu sjetiti, međutim, mislim da ih imamo nekih cca pet-šest godina, i stvarno su izgledali jako loše...pohabano, izgrebano, zafarbano s lakovima za nokte...i stvarno je bilo potrebno nešto napraviti s njima...ili kupiti nove (što mi je uvijek zadnja opcija kad se radi o namještaju, jer ja to volim sve nekako sama srediti, bojiti i tako to, jer mora izgledati drugačije od onog što imaju svi 😁), ili nešto napraviti s postojećima...pa ovako, nisu trebali izgledati kako izgledaju, ali izgledaju bolje od zamišljenog...prvo i osnovno, nije trebao biti zeleni, nego u boji petroleja, ali na kraju je ispao zeleni, i okej je...prvi problem je bio taj što su ovo oni jeftini Ikeini stolići za 50 kn, koji su napravljeni kao od kartona, premazani (ja bih rekla) nekom plastičnom bojom 😁, k

  Od posljednjeg ljetnog posta...odmah u jesenski...od odlaska na more nisam pisala ništa, ali to ne znači da se ništa nije događalo...svašta nešta se događalo i svašta nešta se događa...na neko vrijeme sam odlučila malo napustiti mrežni društveni život tijekom kolovoza i to mi je moram priznati, godilo...onda su započele neke druge obaveze u rujnu, i nekako su se prioriteti promijenili...sad je sve ponovno sjelo na svoje mjesto i želim nastaviti tamo gdje sam stala...rođena sam u travnju, iako se osjećam kao da sam u potpunosti jesensko i zimsko 'dijete'...baš bih se mogla prilagoditi životu u nekim planinama (neću reći brdima, jer u brdu trenutno živim-i super je) gdje nema onog klasičnog ljeta +30°, i konstantno se vidim u nekoj brvnari u planini pokraj nekog potočića ili u kući na nekom planinskom jezeru, okružena vazdazelenom šumom...ta slika mi je ostala još od prije dvadeset i ohoho godina kad sam čula priču Heidi, i uvijek sam si zamišljala kako je njoj super tamo negdj