rise.and.live

  Ovo ljeto sam si, moram priznati, baš dala truda oko nekih stvari...i sve ono što sam (kao) odgađala neko vrijeme, napokon napravila...jedna od odgoda su bili i stolići koje koristimo  boravku...trenutno se ne mogu sjetiti, međutim, mislim da ih imamo nekih cca pet-šest godina, i stvarno su izgledali jako loše...pohabano, izgrebano, zafarbano s lakovima za nokte...i stvarno je bilo potrebno nešto napraviti s njima...ili kupiti nove (što mi je uvijek zadnja opcija kad se radi o namještaju, jer ja to volim sve nekako sama srediti, bojiti i tako to, jer mora izgledati drugačije od onog što imaju svi 😁), ili nešto napraviti s postojećima...pa ovako, nisu trebali izgledati kako izgledaju, ali izgledaju bolje od zamišljenog...prvo i osnovno, nije trebao biti zeleni, nego u boji petroleja, ali na kraju je ispao zeleni, i okej je...prvi problem je bio taj što su ovo oni jeftini Ikeini stolići za 50 kn, koji su napravljeni kao od kartona, premazani (ja bih rekla) nekom plastičnom bo...

  Od posljednjeg ljetnog posta...odmah u jesenski...od odlaska na more nisam pisala ništa, ali to ne znači da se ništa nije događalo...svašta nešta se događalo i svašta nešta se događa...na neko vrijeme sam odlučila malo napustiti mrežni društveni život tijekom kolovoza i to mi je moram priznati, godilo...onda su započele neke druge obaveze u rujnu, i nekako su se prioriteti promijenili...sad je sve ponovno sjelo na svoje mjesto i želim nastaviti tamo gdje sam stala...rođena sam u travnju, iako se osjećam kao da sam u potpunosti jesensko i zimsko 'dijete'...baš bih se mogla prilagoditi životu u nekim planinama (neću reći brdima, jer u brdu trenutno živim-i super je) gdje nema onog klasičnog ljeta +30°, i konstantno se vidim u nekoj brvnari u planini pokraj nekog potočića ili u kući na nekom planinskom jezeru, okružena vazdazelenom šumom...ta slika mi je ostala još od prije dvadeset i ohoho godina kad sam čula priču Heidi, i uvijek sam si zamišljala kako je njoj super tamo negdj...