rise.and.live

Na ova ovdje čudesa sam posebno ponosna🌿...jer su iz ničega kroz neko dulje vrijeme, postala upravo sve ovo ovdje što vidite...cijelu ovu 'privatnu džunglu''...naime, uz sve ostale čudne i uvrnute navike, imam još jednu (dobro, ne baš jednu ali o toj jednoj ću sad pričati)...dakle, uvijek se sjetim postupaka L. da Vincia, naime, ne znam jeste li upoznati s činjenicom, da je na tržnicama kupovao žive životinje, samo kako bi ih mogao pustiti u život i na slobodu...jedna zanimljivost koja život i ljudskost znači (bar meni)...eh sad kakve to veze ima s ovom ovdje ''privatnom džunglom''🌿...dakle, navika koju imam je ta, da svaki put kad odlazim u neki trgovački centar ili neki malo veći dućan...obiđem i dio s cvijećem, biljkama, zelenilom, i tako tim svim kao ''cvjećarnicama''...zašto? Dakle, ne znam kako vi gledate na to, međutim meni je u trgovačkim centrima užasno naporno pod onim umjetnim svjetlima i klimama i neprirodnoj okolini, i moram l

Zadnja srijeda u mjesecu veljači još od 2007. godine je rezervirana za Dan ružičastih majica... mislim da nema osobe na ovom svijetu koja nije čula priču o tome kako je došlo do ovog dana i što on zapravo svima znači...ako svih 365 ili pak 366 dana u godini ne obraćamo pozornost na ovu problematiku, koja se tiče (i trebala bi se ticati) svih nas, onda barem možemo jedan dan u godini ostaviti sve nebitno/manje bitno po strani, i suočiti se s time da problem postoji i pokušati osvijestiti sebe, a onda i ostale, ukazujući na rješenje problema...smatram kako rješenje ponajprije leži u edukaciji i osvještavanju...educirati i osvijestiti se možemo na mnogo načina, živimo u vremenu kada su nam informacije dostupne u trenutku (blaženi nam internet), bilo da odlučite za to koristiti internet, knjige, časopise, novine...bilo koji medij je dobar i poučan ako vi odlučite da će biti...međutim, i dalje stojim i stajat ću iza toga da je vlastiti primjer najbolja moguća opcija edukacije svoje okoline

  E, znate onu "What monkey see, monkey do..."😁 Kod mene bi se moglo reći "Što majmun zamisli, majmun napravi...bez majmuna 😁" I to kako goood 😁. Tako je bilo i s ovim🤪...prvi stolac sam "renovirala" dekupaž tehnikom (ako se to moglo uopće nazvat renoviranje i ako se to uopće moglo nazvati dekupaž tehnikom -drvofiks+novinski papir malo šmirgl papira and voila, ali eno ga, postojan i nakon dvadeset godina korištenja za radnim stolom...čak sam ga i pretapecirala-to tek izgleda kao da ga je napao rafal klamerica😁...ali služio je do ovog proljeća/ljeta i do doba karantene (kad sam imala vremena za razmišljanje na pretek), dok ga gospon Sunhine nije zamijenio😁....drugi stolac je bio, prije cca nekih malo više od 15 godina...i to sam ga farbala autolakom u spreju (đizs) 🙄🤭...boja je bila neka fora ljubičasto-roza-crvena-metalik i sjedište tapecirano ružičastim "krznom" tj. neko čupavo superkul platno (još uvijek imam i takvu rozastu torbicu 😁,

U prošlom postu o knjigama sam navela kako ću svaki mjesec odlučiti koliko i što ću čitati...veljača je najkraći mogući mjesec u godini, tako da sam se odlučila samo za jednu knjigu...kupila sam ju pred kraj prošle godine (što i nije tako davno 😁) i nikako nije stigla na red...ima pozamašan broj stranica (396), tako da, uz sve ostale obaveze koje imam, bit će ju zaista izazovno uklopiti u 28 dana (tj. manje, jer nam je već 3. veljače)...Kao što po fotografiji možete već zaključiti, radi se o posljednjoj u nizu knjizi Jill Mansell...Knjige navedene autorice pratim, čitam i kupujem još od davne (ah daaavne 😁) 2014. godine, kada sam prvu njezinu knjigu dobila kao rođendanski dar...Svidio mi se način na koji Jill piše, te ponajprije koliko su joj poglavlja dobro osmišljenja, niti kratka niti duga...baš onako kako volim, s obzirom na to da ako čitam u večernjim satima uvijek stignem završiti poglavlje prije no zaspim 😁, jer me čitanje dosta opusti (vjerujem kao i većinu). Trenutno posj