Preskoči na glavni sadržaj

DIY: Žuti stolac

 


E, znate onu "What monkey see, monkey do..."😁

Kod mene bi se moglo reći "Što majmun zamisli, majmun napravi...bez majmuna 😁" I to kako goood 😁.
Tako je bilo i s ovim🤪...prvi stolac sam "renovirala" dekupaž tehnikom (ako se to moglo uopće nazvat renoviranje i ako se to uopće moglo nazvati dekupaž tehnikom -drvofiks+novinski papir malo šmirgl papira and voila, ali eno ga, postojan i nakon dvadeset godina korištenja za radnim stolom...čak sam ga i pretapecirala-to tek izgleda kao da ga je napao rafal klamerica😁...ali služio je do ovog proljeća/ljeta i do doba karantene (kad sam imala vremena za razmišljanje na pretek), dok ga gospon Sunhine nije zamijenio😁....drugi stolac je bio, prije cca nekih malo više od 15 godina...i to sam ga farbala autolakom u spreju (đizs) 🙄🤭...boja je bila neka fora ljubičasto-roza-crvena-metalik i sjedište tapecirano ružičastim "krznom" tj. neko čupavo superkul platno (još uvijek imam i takvu rozastu torbicu 😁, zvala sam ju berlinska torbica, veze s Berlinom nikakve, ali mene je podsjećala na🌈, tako da eto...), taj nažalost više nije na životu, jer ga je tata renovirao i sad izgleda bolje no ikada, i služi u neke druge svrhe... i tu je renoviranje stolaca zastalo (možda zato što nisam više imala što bojit 😁)...prešla sam na drugi namještaj (stoliće i tako to, svašta nešta)...i zidove 🤣...negdje prije sam vidjela ovaj stolac kod staraca (ima još jedan, taj ću vjerojatno riješiti ove godine...ništa ne mogu ( i ne želim) na silu raditi, pa tako ni to, kad dođe inspiracija onda će biti i renovacija 😁), i odmah mi je palo na pamet da će bit odličan u žutoj boji...i bila sam u pravu (blago meni :) )...😁 Nisam bojala autolakom (ovaj puta 🤣)...to mudrost valjda dođe s godinama, i onda čitaš na etiketama koja je boja za koju površinu, ne sprejaš više sve na svašta 😁. I tako eto, sad imam žuti radni stolac...koji se prekrasno uklapa u ostali drlog u boravku...











✌&💛, Matea









Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Hrana: Vege kobasice/salama

  S obzirom na to da ne jedem meso, potražila sam kako mogu sama napraviti ''salamu/kobasice'' koju bi imala za tople sendviče ili tako neku hranu koju konzumiraju i oni koji jedu meso...s obzirom da na instagramu pratim profile ljudi istomišljenika, upjela sam naići na jedan recept za veganske kobasice, koje su jako jednostavne za napraviti i sadrže jako jeftine sastojke 😁. Sastojci: 300 ml mekog brašna (glutenskog)* 150 ml zobenih pahuljica 150 ml sojinih ljuskica 300 ml tople vode 70 ml suncokretovog ulja 1 žličica morske soli 2 žličice češnjaka u prahu 2 žličice dimljene paprike u prahu pola žličice slatke paprike u prahu malo papra Prozirna prijanjajuća folija Priprema: Brašno, zobene pahuljice i sojine ljuskice pomiješati. U 300 ml tople vode razmutiti začine i ulje te preliti suhe sastojke tom tekućinom. Pomiješati smjesu, da dobijete homogenu smjesu i da se začini ravnomjerno rasporede. Na foliju stavljajte smjesu te ju umotajte tako da oblikujete kobasice, te ...

SecondHand...Why Not?

Kao dijete uvijek sam nosila odjeću starije sestre (i to mi je tada užasno smetalo...vjerujem da je tako većini mlađe djece u obitelji)...kanije, smo odrastale na principu, da odjeću uvijek dobivamo od poznanika koji su živjeli u inozemstvu, te su znali donositi odjeću nakon sezonskog čišćenja ormara...sestri i meni je to bilo super jer smo najčešće imale odjevne predmete koje kod nas u to vrijeme nije bilo lako pronaći...pogotovo kod nas u malom gradu...nismo toliko često kupovali odjeću, jer nam nije bilo potrebno...imali smo koliko nam je trebalo i to smo stalno nosili...i danas prakticiramo takav način razmjene odjeće...nakon što povremeno očistim ormar, svoju odjeću koju ne želim više nositi ili mi nešto više ne odgovara, darujem dalje (na isti način i dijete učim, odnosno, svako toliko razvrstamo i njenu odjeću, pa darujemo dalje)...isto tako i ja dobivam odjeću, nakon što sestra, mama ili bilo koji drugi poznanik očisti ormar...i super mi je to...također volim odlaziti u second...