rise.and.live

  Ovaj stolac je star već jedno jako dugo vrijeme...prvo je bio bakin...pa je onda pripadao mojoj sestri (gdje ga je njen pas pojeo onoliko koliko je mislio i stavio što je htio ostaviti)...i kako je sestra otišla, stolac je ostao, međutim, kako je meni sve to tako nekako žao ostaviti i imam potrebu obnoviti...tako sam i odlučila da niti ovaj stolac neće propasti...pošmirglala sam ga, dok je tata izrezao pojedene rubove...motiv nisam morala dugo odabirati, jer su mačke i cvijeće ono što je kod mene neizbježno kad su određeni motivi u pitanju...kod mene je problem ili sreća, u glavi da kada nešto vidim na prvu, odmah imam ''finalni'' proizvod u glavi...a onda tek radim korake kako ću do toga doći...i za to vjerojatno imaju dijagnozu ''oni što znadu'', ali meni je to zapravo super...kad god bojim, to radim s akrilnim bojama i onda zaštitim prozirnim lakom u spreju koji nema sjaj...naravno, prije svakog bojenja, prvo olovkom iscrtam motiv i onda do samog kr...

Najdraže godišnje doba puno inspiracije i radosti...kad krenu dugi proljetni dani, ispunjeni svakodnevnim poslovima izvan kuće (po vrtu, okućnici....), nema sretnije osobe od mene...obožavam kositi travu, saditit cvijeće i prtljati po vrtu (ili kako mi kažemo ''bašči'')...ovu subotu sam bila na tržnici, i opet sam kao i svake godine odabrala ljubičaste/magenta petunije za cvjetnjake na terasi...nekako su mi one najljepše....iako smo do sada imali crne, ljubičaste, čak i jedne godine crvene...nekako se uvijek vraćam ovoj boji...iako sam u djetinjstvu bila užasno ljuta što moram raditi po vrtu, kopati krumpire, kupiti sijeno i sve ostale poslove koje su vrt, kuća, livada i okućnica zahtijevali...dok su većina mojih prijatelja i poznanika toplije vrijeme provodili na bazenu ili po slastičarnicama...(također mi se stalno vrtila po glavi misao kako ću živjeti u stanu u gradu, tako da ne moram raditi sve to...sada, danas, ne hvala....ne bih mijenjala svoje mjesto stanovanja z...

Ovi ukrasi su mi među najdražima, kad su u pitanju oni koje sam radila za bor...napravila sam ih prije par godina,od starih CD-a...ideju nisam nigdje vidjela nego mi je samo pala na pamet...ne kažem da to već negdje ne postoji, međutim, osobno ih nisam vidjela...postupak je vrlo jednostavan, treba samo malo više vremena, volje, želje i truda...sve ostalo je vrlo, vrlo jednostavno... Potrebno ti je: CD-i koje više ne koristiš crni lak (koristila sam za metal) široki kist crveni kolaž papir trakice crni lajner vruće ljepilo Postupak: Obojiti jednu stranu CD-a tako da ostanu tragovi od kista (podsjećaju na brazde na gramofonskim pločama), pustiti da se osuše (ja sam ostavila tri-četiri dana...nakon što se crni lak osušio, zalijepila sam vrućim ljepilom jedan CD za drugi i dodala između trakicu kojom će se objesiti na bor...od kolaž papira sam izrezala krugove na koje sam napisala nazive najdražih pjesama koje me podsjećaju na Božić, autore tih pjesama i godinu kada je pjesma izašla....tak...

  Ovo je zaista najjeftiniji i najjednostavniji način za izradu ukrasa za bor. Već smo nekoliko puta kod kuće napravili ovakvu vrstu ukrasa, i bitno je to da mogu dugo trajati ako ih uskladištite tijekom godine na suho mjesto. Nakon što izradite ukrase i pustite da se potpuno osuše, možete ih bojiti akrilnim bojama, lakovima za nokte, lakovima u spreju...kako god želite, samo nemojte bojama koje se miješaju s vodom (vodene boje) jer se mogu ukrasi rastopiti. Mi ove godine nismo bojili, odlučili smo pustiti zvjezdice, zvona i boriće da se u potpunosti osuše i ostanu bijeli. Sastojci: 200 grama glatkog brašna 200 grama soli 100-200 grama vode Priprema: Pomiješati suhe sastojke, mijesiti dodajući toplu vodu. Mijesiti dok se tijesto ne sjedini i postane jedna homogena smjesa. Nakon što se tijesto izmijesi, prije valjanja i izrezivanja ukrasa, pustiti da tijesto odstoji na sobnoj temperaturi od 30 do 60 minuta, bez poklapanja posude. Nakon tog vremena, tijesto izvaljati na debljinu cca ...

I još jedan Advent na blogu....već treći po redu...kao i svake godine, i ove sam sama izradila...jedan za moje, jedan za na...mama je htjela nešto u crvenim tonovima,  a nama sam odlučila napraviti s materijalom koji sam imala od prošlogodišnjeg...prošle godine sam napravila tako da svaka svijeća ima svoju teglicu, ove godine sam odlučila napraviti tako da sve četiri svijeće budu u jednoj posudi. Ništa nisam kupovala za ovogodišnje dekoracije.Tijekom godina nam se toliko toga nakupilo, tako da više ništa ne kupujemo nego samo upotrebljavamo sve ono što već  imamo....svijeće također ne kupujem, kada prođe blagdansko vrijeme, kada u dućanima naprave rasprodaju, nakupujem nekoliko paketa svijeća i spremim, tako da sada još uvijek koristim svijeće koje sam kupila prije dvije godine. Bijeli vijenac: -stiroporne kuglice (umjetni snijeg) -bijele obične svijeće -zelena girlanda na žici -zlatni anđeli na štipaljkama -konop -staklena posuda u kojoj je nekada bila svijeća (kupljeno u Lid...

  Prije nekoliko godina kad sam se počela aktivno baviti slikanjem akrilnim bojama, redovito sam si ''uništavala'' odjevne predmete zaprljajući se akrilnom bojom...koja se, naravno, nikako nije ispirala s odjeće i uvijek je sve ostalo uflekano...tu mi je pala ideja na pamet da bih mogla sama izraditi nešto ciljano na odjeći, da ne budu samo random mrlje/fleke...za početak sam se odlučila probati funkcionira li to na običnoj iznošenoj majici, i naravno profunkcioniralo je...a sad ću vam reći kako :D .... Potrebno ti je: pamučna majica kist crna akrilna boja podloga kvačice za fiksaciju platna Postupak: U majicu je potrebno staviti podlogu (najbolje neki karton ili plastični podložak, kako se ne bi stražnja strana majice obojila), fiksirati majicu s kvačicama...smislite si neki tekst ili ako želite nešto nacrtati i to napravite s kistom i akrilnom bojom...ostavite da se u potpunosti osuši tako fiksirano na podlozi (ja sam svoju ostavila 48 sati), i to je to...majiu sam p...

  Prije dvije godine sam oslikala svoju prvu platnenu torbu-ceker...ideja mi je pala na pamet kao i sve do sada-preko noći...inače, jako volim Fridu, boje, šarenilo, uzorke...pa je prvotna ideja bila, tko drugi, nego ona...kombinirala sam razne tkanine, dugmiće i akrilne boje...akrilne boje sam oslikala na samu torbu, a krunu od cvjetića sam napravila posebno pa naknadno zašila...vidjela sam dosta verzija Fride, ali ovakvu nisam do sada nigdje, bar u mojoj okolini i na internetu gdje sam pretraživala...od te prve Fride sam izradila dosta cekera i na ostale tematike, samo što nisam neke niti fotografirala, tako su brzo otišli od mene...sljedeća zvijezda koju cijenim i čiju glazbu volim je Amy, ona mi je isto pala na pamet, a kako drugačije nego-preko noći...i to se dogodilo, ni manje ni više no na njezinu desetu godišnjicu smrti...čim sam izradila prvu (koja je jedna jedina imala trakicu oko glave, sve ostale radim s mašnicom) odmah je u par minuta pronašla svoju vlasnicu...volim un...

Nekada se dogodi u danu da pojedemo cijeli gruh, ponekad nam kruh ostane i po dva tri dana, i ne uspijemo ga pojesti...općenito sam osjetljiva na to ako se kruh i takva vrsta hrane bace...tako da ponekad napravimo tople sendviče iz pećnice (idući put ću napisati postupak i za njih jer su jako fini), ili jedemo tostani kruh, ili bruskete ili na sto vrsta načina..uglavnom, često izrežem kruh za krušne mrvice/prezle...vrlo jednostavno...ostatke kruha iskidam na manje komade...ostavim ih u plehu za pečenje ta se suše u blizini radijatora, jednom dnevno ih malo promiješam rukama, tako da se ravnomjerno suše...i nakon tjedan dana(ili kad komadići kruha budu u potpunosti suhi) izmiksam i spremim u staklenu teglu...i to je to...u nastavku imate video o cijelom postupku. Glazba u videu: Music: Sweet Dreams Musician: BatchBug URL:https://soundcloud.com/batchbug/ License: https://creativecommons.org/licenses/by/3.0/

  Jedan vrlo jednostavan, jeftin i brzinski recept za biljni napitak koji može biti zamjena za bilo koje životinjsko mlijeko. Možete ga sami doma napraviti a sve što vam je potrebno su dva sastojka, zobene pahuljice i voda. Možete dodati i šećer ako želite, međutim ja nikada ne dodajem, s obzirom da ga pijem/jedem s pahuljicama, koje i tako u sebi imaju dovoljno količinu šećera, tako da nema potrebe za dodavanjem u izradi napitka.  Sastojci:   5 žlica zobenih pahuljica 0,5l obične vode Postupak: Vodu i zobene pahuljice miksam u blenderu cca 30-45 sekundi...nakon miksanja procjedim u staklenku (možete i u neku staklenu bocu) i stavim u hladnjak...ovakav napitak može biti cca dva dana u hladnjaku, s obzirom na to da nema konzervansa. Predlažem vam da uvijek radite manju količinu napitka, kako biste ga uspjeli potrošti u zadanom vremenu. Video:

Odlučila sam od svoje dotrajale frotirske pidžame napraviti krpice za pranje lica i tuširanje... prije sam koristila mrežaste spužvice za tuširanje, međutim, s obzirom na to da su od plastike, odlučila sam prestati ih kupovati i koristiti...jer na kraju krajeva i one negdje na ovom 🌍 završe, i treba im jaaaaaako dugo vremena da se razgrade (ili se na kraju krajeva to nikada ne dogodi) ili završe kao hrana nekim životinjama ili se istoimene ozlijede, dok se ove krpice za pranje mogu bez problema oprati u perilici i ponovno koristiti (perem ih na 90° zajedno s ručnicima, i još uvijek su kao nove i nakon skoro dvije godine, iako su prije toga bile pidžama koju sam nosila valjda još od fakulteta, a to je stvarno bilo prije ohohohohoho godina 😁)... Postupak izrade: Donji dio pidžame (nogavice) izrezala sam na manje komade (nisam išla na to da budu pravilnog oblika, nego sam išla na to da nakon izrade imam što manje otpada), sašila s tri strane, dok sam gornji dio (gdje se nalazi otvor) p...

Prije dvije godine odlučila sam kao dar za Božić ne kupovati ništa nego uložiti vrijeme, izraditi poveći broj kolačića, te upakirati ih u teglice koje sam i tako imala kod kuće i proslijediti ih kao dar. S obzirom na to da svi vole čokoladu, Raspucanci su bili idealan izbor za to. Izgledaju prekrasno, kao da su prekriveni snijegom, i uz to su jako ukusni i nisu komplicirani za izradu. Recept sam pronašla (kao i sve neke složenije recepte) kod Domaćice Sanje.  Sastojci: 200   g  č okolade za kuhanje 50   g   margarina 200   g   mekog brašna pola žličice praška za pecivo 2   jaja 100   g šećera 1  vanil šećer prstohvat soli šećer u prahu za valjanje keksi Priprema: Rastopite čokoladu i margarin s maslacem na pari, maknite sa strane i ostavite da se malo ohladi.  Brašno i prašak za pecivo promiješajte zajedno u jednoj posudi.  Mikserom izmiksajte jaja i šećere do pjenaste strukture.  U izmiksana jaja špatulom umiješajte proh...

Prošle godine smo krenule s izradom ukrasa za bor od češera koje smo ujesen prikupile. Ove godine ćemo još izraditi jer su prekrasni i jako lijepo izgledaju na boru, posebice kad lampice svijetle pa se šljokice sjaje kako se češeri okreću. Vrlo je jednostavno i jeftino, a jako lijepo.  Ono što vam je potrebno za izradu je jako malo toga: -osušeni češeri (bilo koja vrsta i veličina) -šljokice (mi smo koristile crvene, zlatne i zelene) -tekuće ljepilo -vruće ljepilo+pištolj za vruće ljepilo -ukrasna trakica ili  špaga (mi smo koristile i jedno i drugo, sve što smo doma pronašle) Postupak: Na vrh češera staviti vruće ljepilo i zalijepiti traku ili špagu. Kad se to osuši, namazati po češeru tekuće ljepilo, te dok se još nije osušilo posipati sa šljokicama i objesiti da se osuši. I to je to.  Mislim da su nam to jedni od najjeftinijih ukrasa koje smo ikada izradile, ili možda nisu (možda smo izrađivale i jeftinije) 😁.

  Još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća u svijetu se svake godine na današnji dan ukazuje na važnost našeg odnosa prema najvažnijoj Majci u našem životu...s obzirom na to, da mi kao narod kasnimo za svime, tako se kod nas ovaj nadnevak počeo obilježavati tek unazad tridesetak godina...ali, uvijek kažem ''bolje ikada nego nikada'', pa tako i sada...ne znam kako vi, međutim, ja imam osjećaj kako se u posljednje vrijeme (napokon) počinje pridavati veća važnost zaštite prirode, odvajanje opada, korištenje što manje otpada, izbjegavanje plastike, korištenje ambalaže koja se može ponovno upotrijebiti...promicanje načina života u kojemu se ukazuje na korištenje prirodnih proizvoda, te zerowaste, low waste i minimalistički način života...ljudi otvoreno govore o svojim iskustvima živeći na ovakav način...super je činjenica što su nam sada informacije dostupnije no ikada, internet obiluje sadržajem koji govori o tim temama...osobno, pratim i volim gledati nekoliko youtube ...

Na ova ovdje čudesa sam posebno ponosna🌿...jer su iz ničega kroz neko dulje vrijeme, postala upravo sve ovo ovdje što vidite...cijelu ovu 'privatnu džunglu''...naime, uz sve ostale čudne i uvrnute navike, imam još jednu (dobro, ne baš jednu ali o toj jednoj ću sad pričati)...dakle, uvijek se sjetim postupaka L. da Vincia, naime, ne znam jeste li upoznati s činjenicom, da je na tržnicama kupovao žive životinje, samo kako bi ih mogao pustiti u život i na slobodu...jedna zanimljivost koja život i ljudskost znači (bar meni)...eh sad kakve to veze ima s ovom ovdje ''privatnom džunglom''🌿...dakle, navika koju imam je ta, da svaki put kad odlazim u neki trgovački centar ili neki malo veći dućan...obiđem i dio s cvijećem, biljkama, zelenilom, i tako tim svim kao ''cvjećarnicama''...zašto? Dakle, ne znam kako vi gledate na to, međutim meni je u trgovačkim centrima užasno naporno pod onim umjetnim svjetlima i klimama i neprirodnoj okolini, i moram l...

  E, znate onu "What monkey see, monkey do..."😁 Kod mene bi se moglo reći "Što majmun zamisli, majmun napravi...bez majmuna 😁" I to kako goood 😁. Tako je bilo i s ovim🤪...prvi stolac sam "renovirala" dekupaž tehnikom (ako se to moglo uopće nazvat renoviranje i ako se to uopće moglo nazvati dekupaž tehnikom -drvofiks+novinski papir malo šmirgl papira and voila, ali eno ga, postojan i nakon dvadeset godina korištenja za radnim stolom...čak sam ga i pretapecirala-to tek izgleda kao da ga je napao rafal klamerica😁...ali služio je do ovog proljeća/ljeta i do doba karantene (kad sam imala vremena za razmišljanje na pretek), dok ga gospon Sunhine nije zamijenio😁....drugi stolac je bio, prije cca nekih malo više od 15 godina...i to sam ga farbala autolakom u spreju (đizs) 🙄🤭...boja je bila neka fora ljubičasto-roza-crvena-metalik i sjedište tapecirano ružičastim "krznom" tj. neko čupavo superkul platno (još uvijek imam i takvu rozastu torbicu 😁,...

Svako doba godine nosi svoje neke radosti i čari...međutim, moram priznati da sam najproduktivnija tamo negdje od rujna do kraja siječnja...nekako jesen i zima u meni bude naviše radosti, sreće, veselja i tada imam najviše ideja za izradu bilo čega...ono što najviše volim su božićni ukrasi...svake godine napravimo bar nešto novo za naš bor ili kuću...jedne godine smo radili i ove snjegoviće, vrlo su jednostavni, mogu se raditi s djecom...u svaku svoju aktivnost ili izradu nečega, gledam na uključim i dijete...jer smatram da je vrlo važno djecu uključivati u sve aktivnosti, kako bi stekli određene vještine koje bi kasnije mogli upotrijebiti u vlastitom životu tijekom odrastanja...ovi snjegovići su vrlo jednostavni za napraviti... Potrebno vam je: drvene špatule (ima ih u ljekarnama za kupiti cca 16 kuna 100 komada) bijela akrilna boja ili tempera kolaž papir crni lajner ili flomaster narančasti flomaster za mrkvu/nos tanki konop i najbitnije dobra volja

Jedan vrlo jednostavan način na koji možete iskoristiti staru pamučnu majicu koju više ne nosite...  

  Ovo je definitivno moje doba godine...volim zimu, volim Božić...volim osjećaj koji imam tijekom ovog perioda godine...inače sam osoba od DIY, dok u ovom periodu taj moj dio još dodatno izlazi na vidjelo...kad nešto voliš nemre  ne bit dobro 😁...s obzirom na to da nam se opako bliži prvi advent i odbrojavanje do naj radosnijeg dana, ovaj vikend, uz malu pomoć malih ruku, sam napravila ''vjenčić''...naime odavno adventski vijenci su sve ostalo, samo ne vijenci...i zaista ima hrpa ideja, oblika, izgleda, boja, kako i na koji način mogu izgledati...svake godine radim novi ili dorađujem postojeći vijenac, i to nekako uvijek dan prije prvog adventa ili ponekad se dogodilo i na samo jutro prvog adventa...iskreno, nismo religiozna obitelj, i vijenac kao takav nam ne predstavlja ono što i većini, međutim, nekako smo zadržali tu  obiteljsku tradiciju da četiri nedjelje prije Božića u vrijeme ručka palimo svijeću...ove godine sam u potpunosti odlučila napraviti novi vijenac i o...