Preskoči na glavni sadržaj

2nd chance

Na ova ovdje čudesa sam posebno ponosna🌿...jer su iz ničega kroz neko dulje vrijeme, postala upravo sve ovo ovdje što vidite...cijelu ovu 'privatnu džunglu''...naime, uz sve ostale čudne i uvrnute navike, imam još jednu (dobro, ne baš jednu ali o toj jednoj ću sad pričati)...dakle, uvijek se sjetim postupaka L. da Vincia, naime, ne znam jeste li upoznati s činjenicom, da je na tržnicama kupovao žive životinje, samo kako bi ih mogao pustiti u život i na slobodu...jedna zanimljivost koja život i ljudskost znači (bar meni)...eh sad kakve to veze ima s ovom ovdje ''privatnom džunglom''🌿...dakle, navika koju imam je ta, da svaki put kad odlazim u neki trgovački centar ili neki malo veći dućan...obiđem i dio s cvijećem, biljkama, zelenilom, i tako tim svim

kao ''cvjećarnicama''...zašto? Dakle, ne znam kako vi gledate na to, međutim meni je u trgovačkim centrima užasno naporno pod onim umjetnim svjetlima i klimama i neprirodnoj okolini, i moram li se jedno duže vrijeme zadržati u pojedinom takvom dućanu, užasno osjećam nervozu...kad vidim to jadno bilje kako većina ignorira i kako se zapravo samo "uništava" i "pati" među onim silnim rashladnim vitrinama s kojekakvim ne srodnim proizvodima....dođe mi da plačem...al' zbilja🌿😭 I kako nakon nekog vremena zapravo, samo završe u smeću (kao da nikada nije niti postojalo, puf...i to je to), jer više ne izgledaju "svježe" i ljudskom oku privlačno, i ne odgovaraju

nekim postavljenim glupim standardima...zato sam odlučila prije nekoliko godina kupovati biljke koje su "na izmaku", i doma im dati šansu da 'žive'...Gospon muž mi je jednom rekao "Svejedno ih ne možeš sve kupiti"...ne mogu sve, ali jedan, dva ili tri mogu...smatram da sve zaslužuje drugu šansu, i da bez obzira na to kako tko ili što izgledalo treba imati podršku, ljubav, vrijeme i uvjete, a oporavak će se dogoditi sam od sebe...smatram da kad bi svatko tako razmišljao o bilo kojem živom biću (biljke, životinje...) svijet bi bilo puno ljepše mjesto za život 💚.

                                                                                                                                                                  
























✌&💚, Matea

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Hrana: Vege kobasice/salama

  S obzirom na to da ne jedem meso, potražila sam kako mogu sama napraviti ''salamu/kobasice'' koju bi imala za tople sendviče ili tako neku hranu koju konzumiraju i oni koji jedu meso...s obzirom da na instagramu pratim profile ljudi istomišljenika, upjela sam naići na jedan recept za veganske kobasice, koje su jako jednostavne za napraviti i sadrže jako jeftine sastojke 😁. Sastojci: 300 ml mekog brašna (glutenskog)* 150 ml zobenih pahuljica 150 ml sojinih ljuskica 300 ml tople vode 70 ml suncokretovog ulja 1 žličica morske soli 2 žličice češnjaka u prahu 2 žličice dimljene paprike u prahu pola žličice slatke paprike u prahu malo papra Prozirna prijanjajuća folija Priprema: Brašno, zobene pahuljice i sojine ljuskice pomiješati. U 300 ml tople vode razmutiti začine i ulje te preliti suhe sastojke tom tekućinom. Pomiješati smjesu, da dobijete homogenu smjesu i da se začini ravnomjerno rasporede. Na foliju stavljajte smjesu te ju umotajte tako da oblikujete kobasice, te ...

SecondHand...Why Not?

Kao dijete uvijek sam nosila odjeću starije sestre (i to mi je tada užasno smetalo...vjerujem da je tako većini mlađe djece u obitelji)...kanije, smo odrastale na principu, da odjeću uvijek dobivamo od poznanika koji su živjeli u inozemstvu, te su znali donositi odjeću nakon sezonskog čišćenja ormara...sestri i meni je to bilo super jer smo najčešće imale odjevne predmete koje kod nas u to vrijeme nije bilo lako pronaći...pogotovo kod nas u malom gradu...nismo toliko često kupovali odjeću, jer nam nije bilo potrebno...imali smo koliko nam je trebalo i to smo stalno nosili...i danas prakticiramo takav način razmjene odjeće...nakon što povremeno očistim ormar, svoju odjeću koju ne želim više nositi ili mi nešto više ne odgovara, darujem dalje (na isti način i dijete učim, odnosno, svako toliko razvrstamo i njenu odjeću, pa darujemo dalje)...isto tako i ja dobivam odjeću, nakon što sestra, mama ili bilo koji drugi poznanik očisti ormar...i super mi je to...također volim odlaziti u second...