Preskoči na glavni sadržaj

Hrana: Kisela paprika

 

Ove godine sam se baš aktivno dala u izradu zimnice...iako moram priznati da papriku nisam sama spremala...skupili smo se familijarno i svatko je odradio jedan dio posla, i na kraju smo si međusobno podijelili finalni proizvod...paprika nije iz našeg vrta, ali smo ju kupili od osobe koju znamo i koja uzgaja papriku...dok sam bila mala, uvijek mi je spremanje paprike tako komplicirano izgledalo, i imala sam osjećaj da kroz dan to toliko duuuugo traje, ali očito da je to meni tada bilo jako zamorno i dosadno, pa mi se zato tako dugo činilo...međutim, nije, potrebno je imati samo pravi recept i to je to...mi već godinama radimo prema ovom receptu, i to je jedan od onih što je mama dobila od kolegicine, susjede koja ima kolegicu koja je dobila od svoje kolegice koja je pronašala kod svoje bake (if you know what I mean 😁)...


Sastojci:

-Paprika (mi uvijek malu žutu, kažu da je to paradajzica, spremamo)

-2 litre vode

-10 dag soli

-15 dag šećera

-1 vinobran

-biber u zrnu


Postupak:

Pripremiti teglice, obično ih operem u perilici posuđa, te prije no stavljamo papriku u teglice, još ih jednom uronimo u vodu u kojoj je rastopljen vinobran (kao dodatnu ''dezinfekciju''), također uronimo i poklopce...papriku operemo prvo dvije, tri vode...u drugu vodu stavimo malo sode bikarbone (sode za prehranu, tj. bez aluminija), kako bi se paprika dobro oprala u slučaju da je tretirana bilo kakvim proizvodima (špricana i tako to)...nakon pranja, papriku čistimo od košćica, te svaku polovicu (ako su malo veće) režemo na tri dijela, iako možete stavljati u teglicu i polovice, sve ovisi kako volite...kad je paprika očišćena, u lonac se stave svi ranije navedeni sastojci (osim paprike), miješa se kako bi se sol i šećer ratopili, te se pusti poklopljeno da prokuha...nakon što je tekućina prokuhala, očišćena paprika se uranja u tekućinu (koliko vam stane u lonac) te se opet poklopi i pusti da prokuha, nakon toga se cjedilom (metalnim) vadi u posebnu posudu i slaže tako vruća (bez tekućine) u tegle...nakon što takav postupak napravite, radite ga sve dokle god imate paprike...kada svu papriku potrošite, pustite da tekućina još jednom sama prokuha, skinete lonac s vatre, te u tegle napunjene paprikom, ulijevate tekućinu do vrha teglice...kada sve teglice budu popunjene tekućinom, zatvarate poklopcima, i okrećete naopako kako bi se stvorio vakum...teglice pokrijete nekom krpom (mi smo dekom i stolnjacima), te ostavite preko noći da se ohlade...kad se tegle ohlade okrenete ih i složite na policu na tamno mjesto (smočnicu/špajzu i tako to.)...nije komplicirano kako zvuči, najdulje traje čišćenje paprike (međutim, sve ovisi na koju količinu se odlučite)...

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Hrana: Vege kobasice/salama

  S obzirom na to da ne jedem meso, potražila sam kako mogu sama napraviti ''salamu/kobasice'' koju bi imala za tople sendviče ili tako neku hranu koju konzumiraju i oni koji jedu meso...s obzirom da na instagramu pratim profile ljudi istomišljenika, upjela sam naići na jedan recept za veganske kobasice, koje su jako jednostavne za napraviti i sadrže jako jeftine sastojke 😁. Sastojci: 300 ml mekog brašna (glutenskog)* 150 ml zobenih pahuljica 150 ml sojinih ljuskica 300 ml tople vode 70 ml suncokretovog ulja 1 žličica morske soli 2 žličice češnjaka u prahu 2 žličice dimljene paprike u prahu pola žličice slatke paprike u prahu malo papra Prozirna prijanjajuća folija Priprema: Brašno, zobene pahuljice i sojine ljuskice pomiješati. U 300 ml tople vode razmutiti začine i ulje te preliti suhe sastojke tom tekućinom. Pomiješati smjesu, da dobijete homogenu smjesu i da se začini ravnomjerno rasporede. Na foliju stavljajte smjesu te ju umotajte tako da oblikujete kobasice, te ...

SecondHand...Why Not?

Kao dijete uvijek sam nosila odjeću starije sestre (i to mi je tada užasno smetalo...vjerujem da je tako većini mlađe djece u obitelji)...kanije, smo odrastale na principu, da odjeću uvijek dobivamo od poznanika koji su živjeli u inozemstvu, te su znali donositi odjeću nakon sezonskog čišćenja ormara...sestri i meni je to bilo super jer smo najčešće imale odjevne predmete koje kod nas u to vrijeme nije bilo lako pronaći...pogotovo kod nas u malom gradu...nismo toliko često kupovali odjeću, jer nam nije bilo potrebno...imali smo koliko nam je trebalo i to smo stalno nosili...i danas prakticiramo takav način razmjene odjeće...nakon što povremeno očistim ormar, svoju odjeću koju ne želim više nositi ili mi nešto više ne odgovara, darujem dalje (na isti način i dijete učim, odnosno, svako toliko razvrstamo i njenu odjeću, pa darujemo dalje)...isto tako i ja dobivam odjeću, nakon što sestra, mama ili bilo koji drugi poznanik očisti ormar...i super mi je to...također volim odlaziti u second...