I Love Fall...Most Of All

                                 JESEN

Dobriša Cesarić

Ona je tu. U tuzi kiše

Po poljanama tiho hoda,

I kuda stiže u vis diže

Usplahirena jata roda.

Polako penje se u brda,

A kuda prođe, njezin put

Od otpalog je lišća žut.

I u dol njime idu krda.

U jezero unese nemir,

I ne vidiš mu više dna,

A medvjed, koga putem sretne,

Odjednom zaželi se sna.

A kada livadama dune

Njen vjetar, uzbune se travke.

U strništima tužno šušti:

To polja slute snijeg i čavke.

Na cesti uveli se list

U čudu digo: gle, ja skačem!

A čovjek koji hoda drumom

Zagrnuo se ogrtačem.

Kad god pomislim na jesen...odmah mi na pamet padnu stihovi Dobriše Cesarića...vjerujem, da svi pamte ove stihove...jesen obožavam (gospon Christmas ne ljuti se, znaš da si i dalje moj No.1),  mirnoću koju pruža, šuškanje lišća, voće i povrće koje donosi...toplu čokoladu i čaj...nekako sve postaje laganije, opuštenije...hladnoća, kiša (poneki put i snijeg, posebice u kasnu jesen)...Sunce dovoljno toplo za jesenje šetnje, dovoljnu dozu vitamina i dobro raspoloženje....mirisi kompota, klinčića, cimeta, naranči, jabuka i mandarina...večernje šuškanje pod dekicu, uz čaj, film, seriju ili neku dobru knjigu...volim jesen i inspiraciju koju sa sobom nosi.