rise.and.live

  Još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća u svijetu se svake godine na današnji dan ukazuje na važnost našeg odnosa prema najvažnijoj Majci u našem životu...s obzirom na to, da mi kao narod kasnimo za svime, tako se kod nas ovaj nadnevak počeo obilježavati tek unazad tridesetak godina...ali, uvijek kažem ''bolje ikada nego nikada'', pa tako i sada...ne znam kako vi, međutim, ja imam osjećaj kako se u posljednje vrijeme (napokon) počinje pridavati veća važnost zaštite prirode, odvajanje opada, korištenje što manje otpada, izbjegavanje plastike, korištenje ambalaže koja se može ponovno upotrijebiti...promicanje načina života u kojemu se ukazuje na korištenje prirodnih proizvoda, te zerowaste, low waste i minimalistički način života...ljudi otvoreno govore o svojim iskustvima živeći na ovakav način...super je činjenica što su nam sada informacije dostupnije no ikada, internet obiluje sadržajem koji govori o tim temama...osobno, pratim i volim gledati nekoliko youtube ...

   Danas nam je divan dan, divan dan...meni sretan rođendan, rođendan, rođendan...svake godine se obično počastimo u krugu obitelji, nije neko pretjerano nakuhavanje ručka, ništa posebno, nego je uvijek naglasak na druženju...na žalost, ove godine nam vrijeme nije dopustilo da druženje napravimo na terasi ili dvorištu (kao do sada), međutim, dopustilo je da se hrana ipak pripremi na roštilju. Kako meso ne jedem već dugi niz godina, moj burger uvijek sadržava povrće i umake, ponekad su to pečene tikvice, patlidžani, paprika...sve ovisi o sezoni, i što u tom trenutku imamo u vrtu...međutim, ono što mi se jako sviđa su vege burgeri koje kupujem u Lidlu u posljednjih cca godinu dana. Burgeri su veganski, ne sadrže namirnice životinjskog porijekla, ukusni su, odlični su, bilo da se priprema na tavi uz dodatak malo biljnog ulja ili na roštilju. Ne morate čekati da se u potpunosti odmrznu nego se mogu peći smrznuti na laganoj vatri, gotovi su za 10 do 12 minuta (možete peći i dulje,...

Ovo je inače jedan jesenski recept, koji se može napraviti u bilo koje doba godine, dokle god imate jabuka. Odlično je, brzo za izradu i jako fino. S obzirom na to da je nedjelja, a kod nas se u djetinstvu nedjeljom obično uvijek radio neki kolač kao desert (slučaju da netko dođe u goste😁), evo jedan brzinski recet, ako vam se ne da raditi nešto komplicirano, a jede vam se slatko...sve što vam je potrebno su jabuke, šećer, cimet, malo vode i pećnica. Priprema: Jabuke prerezati po pola, očistiti od koščica, poslagati na pleh i posipati ih šećerom i cimetom ( u posebnoj šalici sam pomiješala nekoliko žlica šećera i malo cimeta, te sam tako sipala po jabukama). Nakon što jabuke posipate s navedenim začinima, u dno pleha dodajte malo vode, kako se šećer (koji se rasipao po dnu pleha) ne bi zapekao i izgorio tijekom pečenja. Jabuke peći na temperaturi 150°cca 30 do 40 minuta. Ovaj desert je jako fin i kad se u potpunosti ohladi. Dobar tek. ✌&💜, Matea.

  Ovaj vikend nam je u znaku rođendana...prvi u ovoj sezoni...ove godine torte nema, jer je odluka slavljenice bila da ima muffine, i više od pola je samostalno napravila...recept za ove muffine jako volimo, jer se brzo rade i na kraju krajeva jako su fini...u nastavku vam donosim recept za cca 12 muffina... Sastojci: 2,5 dl glatkog brašna 1,5 dl mlijeka (ovisi koje želite, životinjsko ili biljno) 1,5 dl šećera 1 dl ulja 1 prašak za pecivo 1 vanil šećer *Nije obavezno ali mi uvijek dodamo unutra neko bobičasto voće (koje trenutno imamo ili u zamrzivaču ili svježe-borovnice, višnje, ribizlu, aroniju, nasjeckane šljive, naribane jabuke....sve ovisi što volite) ili nasjeckane orašaste plodove. Priprema: Sve navedene sastojke staviti u zdjelu i miješati kuhačom dok se ne dobije gusta glatka smjesa. Ako ste odlučili dodati kakvo voće, tada to napravite na kraju kada smjesa bude glatka i jednolična, te još malo promiješate. Žlicom puniti posudice za muffine (obično ih napunim maaaaalo vi...

Danas je prvi ožujka, osobno mogu reći da je za mene proljeće već počelo. Što pokazuje i vrijeme već nekoliko dana, ali i s obzirom na to da je ožujak...zimu jako volim, jesen isto tako, međutim, u proljeću ima nešto čarobno...obožavam našu ulicu u proljeće, obožavam proljetne mirise i izgled prirode...osobno ne vjerujem u ''proljetni umor'', nije mi jasno tko može biti umoran u periodu u kojemu se sve u prirodi budi, i življe je no inače...možda je to još jedan u nizu marketinških trikova kao i onaj s depresijom u siječnu...proljeće je razdoblje koje za mene znači nešto novo, neku promjenu, odbacivanje onog starog što nije toliko bilo dobro, i dolazak nečeg lijepog, nečeg novog, nečeg boljeg...s obzriom na to da slikanjem i crtanem volim popratiti svaku sezonu (najdraža mi je ipak božićna i zimska idila za slikanje, ali volim i proljetnu jer tada mogu iskoristiti hrpu boja, a ideje su neiscrpne), ovaj vikend sam se odlučila posvetiti proljeću, i realizirati ideje koje ...

Na ova ovdje čudesa sam posebno ponosna🌿...jer su iz ničega kroz neko dulje vrijeme, postala upravo sve ovo ovdje što vidite...cijelu ovu 'privatnu džunglu''...naime, uz sve ostale čudne i uvrnute navike, imam još jednu (dobro, ne baš jednu ali o toj jednoj ću sad pričati)...dakle, uvijek se sjetim postupaka L. da Vincia, naime, ne znam jeste li upoznati s činjenicom, da je na tržnicama kupovao žive životinje, samo kako bi ih mogao pustiti u život i na slobodu...jedna zanimljivost koja život i ljudskost znači (bar meni)...eh sad kakve to veze ima s ovom ovdje ''privatnom džunglom''🌿...dakle, navika koju imam je ta, da svaki put kad odlazim u neki trgovački centar ili neki malo veći dućan...obiđem i dio s cvijećem, biljkama, zelenilom, i tako tim svim kao ''cvjećarnicama''...zašto? Dakle, ne znam kako vi gledate na to, međutim meni je u trgovačkim centrima užasno naporno pod onim umjetnim svjetlima i klimama i neprirodnoj okolini, i moram l...

Zadnja srijeda u mjesecu veljači još od 2007. godine je rezervirana za Dan ružičastih majica... mislim da nema osobe na ovom svijetu koja nije čula priču o tome kako je došlo do ovog dana i što on zapravo svima znači...ako svih 365 ili pak 366 dana u godini ne obraćamo pozornost na ovu problematiku, koja se tiče (i trebala bi se ticati) svih nas, onda barem možemo jedan dan u godini ostaviti sve nebitno/manje bitno po strani, i suočiti se s time da problem postoji i pokušati osvijestiti sebe, a onda i ostale, ukazujući na rješenje problema...smatram kako rješenje ponajprije leži u edukaciji i osvještavanju...educirati i osvijestiti se možemo na mnogo načina, živimo u vremenu kada su nam informacije dostupne u trenutku (blaženi nam internet), bilo da odlučite za to koristiti internet, knjige, časopise, novine...bilo koji medij je dobar i poučan ako vi odlučite da će biti...međutim, i dalje stojim i stajat ću iza toga da je vlastiti primjer najbolja moguća opcija edukacije svoje okoline ...