rise.and.live

  Ovaj stolac je star već jedno jako dugo vrijeme...prvo je bio bakin...pa je onda pripadao mojoj sestri (gdje ga je njen pas pojeo onoliko koliko je mislio i stavio što je htio ostaviti)...i kako je sestra otišla, stolac je ostao, međutim, kako je meni sve to tako nekako žao ostaviti i imam potrebu obnoviti...tako sam i odlučila da niti ovaj stolac neće propasti...pošmirglala sam ga, dok je tata izrezao pojedene rubove...motiv nisam morala dugo odabirati, jer su mačke i cvijeće ono što je kod mene neizbježno kad su određeni motivi u pitanju...kod mene je problem ili sreća, u glavi da kada nešto vidim na prvu, odmah imam ''finalni'' proizvod u glavi...a onda tek radim korake kako ću do toga doći...i za to vjerojatno imaju dijagnozu ''oni što znadu'', ali meni je to zapravo super...kad god bojim, to radim s akrilnim bojama i onda zaštitim prozirnim lakom u spreju koji nema sjaj...naravno, prije svakog bojenja, prvo olovkom iscrtam motiv i onda do samog kr...

Najdraže godišnje doba puno inspiracije i radosti...kad krenu dugi proljetni dani, ispunjeni svakodnevnim poslovima izvan kuće (po vrtu, okućnici....), nema sretnije osobe od mene...obožavam kositi travu, saditit cvijeće i prtljati po vrtu (ili kako mi kažemo ''bašči'')...ovu subotu sam bila na tržnici, i opet sam kao i svake godine odabrala ljubičaste/magenta petunije za cvjetnjake na terasi...nekako su mi one najljepše....iako smo do sada imali crne, ljubičaste, čak i jedne godine crvene...nekako se uvijek vraćam ovoj boji...iako sam u djetinjstvu bila užasno ljuta što moram raditi po vrtu, kopati krumpire, kupiti sijeno i sve ostale poslove koje su vrt, kuća, livada i okućnica zahtijevali...dok su većina mojih prijatelja i poznanika toplije vrijeme provodili na bazenu ili po slastičarnicama...(također mi se stalno vrtila po glavi misao kako ću živjeti u stanu u gradu, tako da ne moram raditi sve to...sada, danas, ne hvala....ne bih mijenjala svoje mjesto stanovanja z...

Ove godine sam odlučila prvi puta bojiti jaja povodom Uskrsa...do sada smo uvijek napravile neki aranžmančić s umjetnim ukrašenim jajima, neku proljetnu granu, ili smo bojile stiroporna jaja s akrilnim bojama...ovakve stvari očito dođu s godinama 😂...i  počnu se donositi neke odluke povezane s tradicijom...i razmišljanja o tome kako bi se ta tradicija trebala ipak upoznati i nekako nastaviti dalje, s obzirom kakva nam vremena dolaze (mahom se pokušavaju nametnuti neke nove ''vrijednosti'' koje naprosto nisu vrijedne...ali to je sada neka druga priča), smatram da se treba poraditi na tome da današnje i buduće generacije ne zaborave neke fora tradicijske stvari ali i način života...kad sam ranije promatralal baku i mamu, kako na ovaj način bojaju jaja, uvijek mi je to nekako izgledalo komplicirano i uvijek mi je bilo nekako tlaka (očito da poneki poslovi tijekom godina postanu lakši i jednostavniji 😁)...ali zaista nije...sve što vam treba su jaja, neke stare najlonke, r...

  Ovo jelo je jedino koje nisam baš voljela dok sam bila mala, iako je baka često pravila jer je tikve imala u bašći, a vrhnje je znala sama napraviti (odnosno kiselo mlijeko, ali dođe ti to na isto 😁)...sad, volim, i sama pravim ali i dijete isto...vrlo je jednostavno, pogotovo kad ne stignem baš nešto kuhati što iziskuje puno vremena,s obzirom da radimo svakako i stalno smo negdje odsutni tijekom tjedna...recept je jednostavan i samo je potrebno četri sastojka i začini... Sastojci: Tikva Kiselo vrhnje Brašno Ulje Češnjak Sol Voda Slatka paprika u  prahu Biber Priprema: Tikvu naribati (ako je mlada, ako je starija očistiti od koščica i oguliti koru), češnjak nasjeckati, staviti sve u lonac, posoliti, dodati ulje i prodinstati uz miješanje. U posudu usipati dva vrhnja, dodati vode i biber te miješati dok se vrhnje ne rastopi. Kad se vrhnje rastopi i kada tekućina bude bez grudica dodati žlicu dvije žlice brašna i razmutiti dok se grudice ne rastope. Kad se tikva i bijeli luk ...

  Inače ne volim baš panirati i pohati bilo što od jela, jer imam osjećaj da priprema traje u nedogled i da nakon toga mi još toliko dugo treba da očistim kuhinju....ali prije nekog vremena su u jednom dućanu gljive bile na nekoj dosta povoljnoj akciji, pa sam odlučila ovaj puta umjesto umaka od gljiva, napraviti pohane gljive...na kraju su bile jako fine i nije mi žao što sam utrošila pola dana za pripremu i čišćenje...postupak je jednostavan ali dugotrajan. Sastojci: Šampinjoni Glatko brašno Voda Krušne mrvice Sol Ulje Priprema: Šampinjone oguliti i one koje su malo veće, prepoloviti ili raščetvoriti. U zdjelicu uliti vodu, dodati sol i glatko brašno, dobro izmutitit vilicom da nema grudica i neka smjesa bude gušća od one za palačinke. Gljive umočiti u smjesu, inakon toga uvaljati u krušne mrvice. U posudi zagrijati ulje i stavljati gljive na pečenje, okretati tako da se sa svih strana ravnomjerno ispeku. Kada su gljive gotove izvaditi u posudu u kojoj je salveta, kako bi se osta...

Ovi ukrasi su mi među najdražima, kad su u pitanju oni koje sam radila za bor...napravila sam ih prije par godina,od starih CD-a...ideju nisam nigdje vidjela nego mi je samo pala na pamet...ne kažem da to već negdje ne postoji, međutim, osobno ih nisam vidjela...postupak je vrlo jednostavan, treba samo malo više vremena, volje, želje i truda...sve ostalo je vrlo, vrlo jednostavno... Potrebno ti je: CD-i koje više ne koristiš crni lak (koristila sam za metal) široki kist crveni kolaž papir trakice crni lajner vruće ljepilo Postupak: Obojiti jednu stranu CD-a tako da ostanu tragovi od kista (podsjećaju na brazde na gramofonskim pločama), pustiti da se osuše (ja sam ostavila tri-četiri dana...nakon što se crni lak osušio, zalijepila sam vrućim ljepilom jedan CD za drugi i dodala između trakicu kojom će se objesiti na bor...od kolaž papira sam izrezala krugove na koje sam napisala nazive najdražih pjesama koje me podsjećaju na Božić, autore tih pjesama i godinu kada je pjesma izašla....tak...