rise.and.live

  Ovo ljeto sam si, moram priznati, baš dala truda oko nekih stvari...i sve ono što sam (kao) odgađala neko vrijeme, napokon napravila...jedna od odgoda su bili i stolići koje koristimo  boravku...trenutno se ne mogu sjetiti, međutim, mislim da ih imamo nekih cca pet-šest godina, i stvarno su izgledali jako loše...pohabano, izgrebano, zafarbano s lakovima za nokte...i stvarno je bilo potrebno nešto napraviti s njima...ili kupiti nove (što mi je uvijek zadnja opcija kad se radi o namještaju, jer ja to volim sve nekako sama srediti, bojiti i tako to, jer mora izgledati drugačije od onog što imaju svi 😁), ili nešto napraviti s postojećima...pa ovako, nisu trebali izgledati kako izgledaju, ali izgledaju bolje od zamišljenog...prvo i osnovno, nije trebao biti zeleni, nego u boji petroleja, ali na kraju je ispao zeleni, i okej je...prvi problem je bio taj što su ovo oni jeftini Ikeini stolići za 50 kn, koji su napravljeni kao od kartona, premazani (ja bih rekla) nekom plastičnom bo...

  Od posljednjeg ljetnog posta...odmah u jesenski...od odlaska na more nisam pisala ništa, ali to ne znači da se ništa nije događalo...svašta nešta se događalo i svašta nešta se događa...na neko vrijeme sam odlučila malo napustiti mrežni društveni život tijekom kolovoza i to mi je moram priznati, godilo...onda su započele neke druge obaveze u rujnu, i nekako su se prioriteti promijenili...sad je sve ponovno sjelo na svoje mjesto i želim nastaviti tamo gdje sam stala...rođena sam u travnju, iako se osjećam kao da sam u potpunosti jesensko i zimsko 'dijete'...baš bih se mogla prilagoditi životu u nekim planinama (neću reći brdima, jer u brdu trenutno živim-i super je) gdje nema onog klasičnog ljeta +30°, i konstantno se vidim u nekoj brvnari u planini pokraj nekog potočića ili u kući na nekom planinskom jezeru, okružena vazdazelenom šumom...ta slika mi je ostala još od prije dvadeset i ohoho godina kad sam čula priču Heidi, i uvijek sam si zamišljala kako je njoj super tamo negdj...

Svake godine (već skoro desetak godina) putujemo u ovom periodu na jug...i moram priznati da uvijek ponesem hrpetinu stvari od kojih nosim samo tri, ali stvarno, tri...jer smo većinu vremena u kupaćim kostimima/gaćama, tako da na kraju pola torbe samo vratim u ormar kada dođemo kući...ono, gdje uvijek falimo, jest duga odjeća, jer u posljednjih dva do tri ljeta je vrijeme toliko promjenjivo...jedan dan je užasno vruće, prek' noći je hladno ili pada kiša, kao da sutra ne postoji...ali što je tu je, sami smo si odgovorni za to što se MotherNature tako ponaša, razljutili smo ju, a znam iz iskustva (vjerujem i većina vas 😁 ) kako je to kad naljutiš mater😁...ove godine smo se dogovorili da nosimo samo potrebito i da ne pretjerujemo(bit ćemo kao đipsiji i bit će nam baš super 😁)...Po pitanju osobne higijene, zaita koristim jako jako malo toga...prije to baš nije tako izgledalo, bilo je tu razno razne šminke, lakova za nokte, seruma, krema, gelova za tuširanje...i još ostalih bespotreb...

U prošlom postu, pričajući o second hand odjeći, pisala sam o tome koliko su, na promjenu mog razmišljanja, zapravo većinom, utjecali kojekakvi dokumentarni filmovi, na koje sam tijekom godina nailazila...ovako sam počela razmišljati i malo istraživati još davno, tamo negdje na fakultetu (prije nekih cca osam godina)...naime, imala sam jedan kolegij koji se zvao Pedagoška ekologija, i predavala ga je jedna izvrsna profesorica, koja nas je (vjerujem, većinu, ako i ne sve nas) uspjela zainteresirati za svoj predmet i za ono što smo na tom kolegiju učili (na žalost, trajao je samo jedan semestar)...i dosta mi je cijeli taj sadržaj ''otvorio oči'' za neke druge spoznaje...posebice za to da sam i ja, zapravo, dio svega što se događa u Svijetu...da sam dio kruga konzumerizma...da samim time što sam potrošač pojedinih stvari i proizvoda, automatski postajem i dio toga da se proizvodi još više pojedinih bespotrebnih stvari...sjećam se kako smo dosta dokumentarnih filmova pogled...

Kao dijete uvijek sam nosila odjeću starije sestre (i to mi je tada užasno smetalo...vjerujem da je tako većini mlađe djece u obitelji)...kanije, smo odrastale na principu, da odjeću uvijek dobivamo od poznanika koji su živjeli u inozemstvu, te su znali donositi odjeću nakon sezonskog čišćenja ormara...sestri i meni je to bilo super jer smo najčešće imale odjevne predmete koje kod nas u to vrijeme nije bilo lako pronaći...pogotovo kod nas u malom gradu...nismo toliko često kupovali odjeću, jer nam nije bilo potrebno...imali smo koliko nam je trebalo i to smo stalno nosili...i danas prakticiramo takav način razmjene odjeće...nakon što povremeno očistim ormar, svoju odjeću koju ne želim više nositi ili mi nešto više ne odgovara, darujem dalje (na isti način i dijete učim, odnosno, svako toliko razvrstamo i njenu odjeću, pa darujemo dalje)...isto tako i ja dobivam odjeću, nakon što sestra, mama ili bilo koji drugi poznanik očisti ormar...i super mi je to...također volim odlaziti u second...

'Dijete koje čita...postaje čovjek koji misli...' Apsolutno se slažem s ovom izrekom...jer što više čitaš, imaš veći fond riječi i možeš se puno ljepše i bolje izražavati...ako to želiš, naravno...knjige, i čitanje obožavam...i uvijek jesam..još od osnovne škole...ali uvijek sam čitala ono što želim a ne ono što moram (pr. lektiru...tu sam se uvijek snalazila...jer smo morali, kao i sada, čitati knjige koje apsolutno nisu bile prilagođene našoj dobi, ali dobro...bilo prošlo i to je to)...kroz osnovnu školu najdraži mi je bio Adrian Mole i njegove muke u odrastanju, kasnije su došli Mi djeca s kolodvora Zoo (kao jedna od dražih knjiga i danas), serijali R.L. Stine-a, i svi ostali tinejđerski sadržaji s kojma sam se tada mogla poistovjetiti...oduvijek su mi bile drage police s knjigama, međutim, ranije si ih nisam mogla priuštiti, jer nije (barem meni) bilo dostupno tako povoljno nabaviti knjige...danas je to druga priča, danas se sve može...ali doslovno sve...i to po jako povolj...

Ovu godinu, 2020. sam započela na zaista jedan osvješteniji način...naime, platnenu vrećicu za shoping, prakticiram već dulji niz godina, i imam ih dosta...međutim problem se počeo stvarati pri kupovini voća i povrća...okej je kupiti banane, za njih ti ni ne treba vrećica, nego samo nakon vaganja, markicu zalijepiš na koru i to je to...ili ako kupujem jedno voće tada sam radila istu stvar...međutim, najveći problem je bio što sam za kupovinu više voća i povrća morala uzimati po nekoliko plastičnih vrećica, koje na kraju nisam iskorištavala ni za što jer su takve kakve jesu i samo su pravile nered, i završavale tko za gdje na kraju...kako sam imala dosta vremena, i mašinu za  šivanje, odlučila sam sama napraviti  platnene vrećice za voće i povrće...super su, jer nemaju veliku gramažu (cca 2 grama, što nije puno) i to se ne odražava previše prilikom vaganja namirnica...odlične su jer se mogu oprati i ponovno upotrijebiti, i dugotrajne su...znam da ovakvih vrećica ima i za kupiti...