Preskoči na glavni sadržaj

Vrećicu? Ne hvala, imam svoju.


Ovu godinu, 2020. sam započela na zaista jedan osvješteniji način...naime, platnenu vrećicu za shoping, prakticiram već dulji niz godina, i imam ih dosta...međutim problem se počeo stvarati pri kupovini voća i povrća...okej je kupiti banane, za njih ti ni ne treba vrećica, nego samo nakon vaganja, markicu zalijepiš na koru i to je to...ili ako kupujem jedno voće tada sam radila istu stvar...međutim, najveći problem je bio što sam za kupovinu više voća i povrća morala uzimati po nekoliko plastičnih vrećica, koje na kraju nisam iskorištavala ni za što jer su takve kakve jesu i samo su pravile nered, i završavale tko za gdje na kraju...kako sam imala dosta vremena, i mašinu za šivanje, odlučila sam sama napraviti platnene vrećice za voće i povrće...super su, jer nemaju veliku gramažu (cca 2 grama, što nije puno) i to se ne odražava previše prilikom vaganja namirnica...odlične su jer se mogu oprati i ponovno upotrijebiti, i dugotrajne su...znam da ovakvih vrećica ima i za kupiti, međutim, ja sam osoba koja samostalno voli izrađivati stvari, bilo da se radi o slikama, namještaju, nakitu, odjeći...više volim i draže mi je ono što sama napravim, nego kad kupim...također i ono što izradim, volim podijeliti s drugima...tako da sam nekoliko ovakvih vrećica i podijelila, kako bi se ljudi ipak malo osvijestili po pitanju plastike i vidjeli da nije nikakav problem imati platnenu torbicu, u svojoj torbi, ili autu...s obzirom na to da imamo dosta 

platnenih vrećica za šoping, ali i ovih, manjih, za voće i povrće, odlučili smo jedan dio držati u autu (u manjem pretincu u gepeku, gdje nikome ne smeta, a uvijek su s nama), u početku smo ih nakon kupovine zaboravljali vraćati u auto, međutim, već dulje vrijeme imam taktiku za nezaboravljanje :D ...odmah nakon shopinga, kada raspremim namirnice, složim vrećice i vratim ih u auto...minuta-dvije posla, i nema više zaboravljanja...ili ako neku od vrećica treba oprati, tada zamijenim sa čistom...iskreno, za ovakve stvari mi dosta pomaže internet, i pojedine društvene mreže, jer se može naći puno ideja...naravno, svaku od tih ideja prilagodim sebi, i opet nekako napravim 'po svom', te na kraju bude super, možda čak i (za mene) bolje od onog što sam prvobitno ugledala na netu...s
obzirom da stanujem u manjem gradu, izbor za kupovinu bez plastike ili kojekakve ambalaže je manje moguć... nego što je to možda u većim gradovima...dućani su nam manje opskrbljeni namirnicama u rinfuzi, i većina toga se mora kupiti s ambalažom...i to je doslovno neizbježno, kod nekih stvari...iako ne kod svih...primjerice, ja sam vam veliki ljubitelj kokica, i kokice su mi najdraže grickalice, i uvijek ću ih odabrati prije bilo koje druge slane grickalice...naime, do sada sam (kako ja to volim reći) bila neuka, i nisam uopće razmišljala o tome, kao o nekoj problematici, ali ona to zapravo je...koristila sam samo kokice iz mikrovalne...zašto, pojma nemam, ili možda imam...bila je to najjednostavnija moguća metoda za pravljenje kokica...ali ono što je najjednostavnije, nije uvijek i najbolje...i to je trajalo dugi niz godina...dok nisam odlučila prestati s time,
nakon što sam se zamislila i razmislila, i vidjela koliko tu nastane otpada nakon jedne kutije kokica...i tako sam odlučila kupovati kokice u rinfuzi...problem je bio opet taj što se kokice moraju usipati u vrećicu, izvagati i zalijepiti markica...s obzirom na to da sam imala vrećice za voće i povrće, nisam ih mogla iskoristiti i za kokice, jer bi mi se isipale iste sekunde...tada mi je ideju pala na pamet torbica s čičak trakom...ne velika, u pola manja od one za voće i povrće, te da cijelom duljinom otvora ima čičak traku, kako bi u potpunosti zatvorila cijelu vrećicu i sadržaj se ne bi mogao isipati van...vrlo jednostavno za napraviti, a koštalo me samo malo vremena i onoliko novca koliko košta čičak traka...jer sam torbice radila od materijala koji sam već imala kod kuće...kao materijal vam može koristiti neke majice koje više ne nosite, tkanina od posteljine, košulje, kuhinjske krpe...ili što već imate kod kuće a ne koristite...ako vam se baš ne da to sve izrađivati, uvijek postoje dućani u kojima možete kupiti svoju vrećicu za voće i povrće, ili pak rasipni materijal (grah, leću, kokice, grašak...). I to je to...trenutno mi je u glavi, šivanje vrećice za kruh, kad će biti realizacija, nisam sigurna...jer stalno nešto drugo radim :D .

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Hrana: Vege kobasice/salama

  S obzirom na to da ne jedem meso, potražila sam kako mogu sama napraviti ''salamu/kobasice'' koju bi imala za tople sendviče ili tako neku hranu koju konzumiraju i oni koji jedu meso...s obzirom da na instagramu pratim profile ljudi istomišljenika, upjela sam naići na jedan recept za veganske kobasice, koje su jako jednostavne za napraviti i sadrže jako jeftine sastojke 😁. Sastojci: 300 ml mekog brašna (glutenskog)* 150 ml zobenih pahuljica 150 ml sojinih ljuskica 300 ml tople vode 70 ml suncokretovog ulja 1 žličica morske soli 2 žličice češnjaka u prahu 2 žličice dimljene paprike u prahu pola žličice slatke paprike u prahu malo papra Prozirna prijanjajuća folija Priprema: Brašno, zobene pahuljice i sojine ljuskice pomiješati. U 300 ml tople vode razmutiti začine i ulje te preliti suhe sastojke tom tekućinom. Pomiješati smjesu, da dobijete homogenu smjesu i da se začini ravnomjerno rasporede. Na foliju stavljajte smjesu te ju umotajte tako da oblikujete kobasice, te