Ne znam sjećate li se istoimene pjesme, bilo je to prije ohoho godina...ja sam bila neki niži razred osnovne škole...Gibonni je još imao dugu kosu...Oliver je bio živ...malo obično pecivo je koštalo jednu kunu....a banane i čokolade su se kupovale na plaći, i to u škaniclu a ne u plastičnoj vrećici...dakle, sve u svemu prije dosta godina...i dosta toga se promijenilo...što na bolje, što na lošije...smatram da se i iz ovog lošijeg može izvući ono dobro...i nekako mi se to čini i s osvještavanjem ljudi...imam osjećaj da je sve više i više ljudi počelo biti svjesno toga da smo generacijama zeznuli stvar s Majkom prirodom...meni je trebalo neko vrijeme i jedan ''šamar'' da to shvatim (pisala sam o tome u jednom postu na Instagramu)...dok primjerice netko neće nikada, i to je okej...nije mi namjera nikoga prozivati, svi smo ovdje svojom voljom i imamo pravo na izbor, na vama je kako ćete to pravo izbora iskoristiti...ja sam odlučila svoje pravo izbora, dobru volju, podneblje, slobodno vrijeme i tehnologiju iskoristiti u korist Majke prirode...odmah da razjasnimo na početku, moja obitelj nikada neće biti obitelj koja ne radi otpad u kućanstvu...i za sada sam, u našoj tročlanoj obitelji jedina, koja je otišla dalje od samog recikliranja (samo odvajanja papira i plastike i povrata boca) i koja pazi na to da se u kuću unosi sve ono što će stvoriti najmanji mogući otpad ili se iskoristiti do kraja...dijete je još (dovoljno) malo tako da uči na primjeru, i vjerujem da će joj se neke od vrijednosti tijekom godina i načina života usaditi ....jer, sve polazi iz obitelji...pa tako i način života...pri kupnji proizvoda volim pripaziti na nekoliko stvar...primjerice, ako se radi o kozmetici uvijek gledam da je prirodna bez dodatnih štetnih sastojaka, da je veganska, da nije testirana na životinjama, da se ambalaža može reciklirati (odnosno da je pakovana u papir ili karton ili u neku staklenku i plastičnu posudicu koju kasnije mogu iskoristiti na milijun načina)..što se tiče kupovine hrane, tu pak volim koristiti svoje platnene vrećice koje sam sama sašila, i platnene torbe...i gledam da kupujem hranu u posudama koje mogu ponovno iskoristiti, međutim, ako to zaista nije moguće, onda naprosto nemam izbor i uzmem ono što je u ponudi...što se tiče higijenskih potrepština, odjeće, obuće, iskorištavanja preostale ambalaže, hrane, kozmetike, o tom želim napraviti nekoliko posebnih postova i malo više napisati i obrazložiti zašto sam se odlučila za neke stvari, kako ih koristiti, koliko je to jednostavno...nisam osoba koja voli nametati svoje mišljenje nekom drugom i tupiti da sam u pravu oko nečega, oduvijek sam se bavila nekim svojim stvarima, dok su oni koje je zanimalo to što radim, sami dolazili pitati što i kako...tako i ovdje, smatram da imam ponešto za reći, bez nametanja, međutim na vama je da pitate ako želite, pročitate ako želite, smanjite vlastiti otpad ako želite, ne smanjite vlastiti otpad ako želite....zaista nije do mene, nego je do vas kako ćete, i to je okej...bitno da se na čisto sami sa sobom i s onim što radite...ovakav način života nije nešto što je izmišljeno jučer (pobogu, ljudi su tako živjeli od prije ohohohoho godina, i niš' im nije nedostajalo) ilinešto što je sad trenutno 'moderno' (iako bih mogla pričati i o tome, s obzirom na to da su društvene mreže prepune savršenih fotografija koje prikazuju savršene živote bez otpada, iako je to malo iiiipak drugačije...)...ono što bih voljela reći još (obećajem neću više :D ), je to da svatko ima svoju definiciju ''života bez otpada'', i to je stvarno okej, jer meni život bez (ili s manje otpada) ne znači isto kao i nekome drugome...i to je okej...važno je da vi sami sebe razumijete, dok vas drugi uopće ne moraju, ali niti ne trebaju.
Primjedbe
Objavi komentar